Oblici celijakije

Osnovni oblici celijakije su jasna ili „tipična“, atipična i “tiha” celijakija. Ovisno o obliku može se manifestirati na crijevima, koži i na drugim organima i organskim sustavima.

Jasni, „tipični“ oblik celijakije odlikuje se prepoznatljivim simptomima koji uključuju dugotrajni proljev ili brojne, obilne, masne, pjenušave, zaudarajuće stolice, nenapredovanje ili gubitak na tjelesnoj težini, gubitak teka, nadutost trbuha, psihičko nezadovoljstvo, umor, malaksalost. Iako se nekada nazivao i „tipičnim“ oblikom celijakije, ovaj oblik ne bi se smio smatrati tipičnim jer se pojavljuje u puno manjem broju slučajeva, ali se bolest u ljudi s ovim oblikom celijakije lakše otkriva. Otkriva se još u ranoj životnoj dobi, najčešće između 6. mjeseca i 2. godine života. Oboljela djeca imaju veliki trbuh i tanke ekstremitete.

Atipična celijakija karakterizirana je simptomima smanjene apsorpcije hranjivih sastojaka hrane, odnosno izoliranim, vancrijevnim manifestacijama bolesti. Probavni simptomi su minimalni ili odsutni. Najčešće se radi o kroničnom umoru, anemiji zbog nedostatka željeza, mučnini, niskom rastu djece, odgođenom pubertetu, pretjeranoj nadutosti, vjetrovima, zatvoru, povraćanju, nadutosti, nedostatku vitamina B12, glavobolji, aftama u ustima, gubitku kose, kožnom osipu (dermatitis herpetiformis), problemima sa zubnom caklinom, osteoporozi i drugim bolesti kostiju i zglobova.

Tihi ili asimptomatski oblik bolesti najčešće se dijagnosticira tek kod probira na celijakiju. Kod ovog oblika bolesnici su prividno zdravi i nemaju nikakvih simptoma bolesti. Tek se histološkom analizom sluznice tankog crijeva otkriva njeno oštećenje. Najčešće se ova bolest otkriva pomoću članova obitelji oboljelih od celijakije (braća i sestre, roditelji ili djeca oboljelih). Tiha celijakija česta je i kod oboljelih od autoimunih bolesti te osoba s genetskih poremećajima.

Kod potencijalne ili latentne celijakije nalaz biopsije crijevne sluznice je normalan, ali je nalaz protutijela na gluten pozitivan. Nju karakterizira potpuno odsustvo probavnih simptoma. Ukoliko pacijenti s ovim oblikom bolesti ostanu na normalnom režimu prehrane, s vremenom bi moglo doći do oštećenja sluznice crijeva.

Refraktorna celijakija je bolest otporna na isključivanje glutena iz prehrane. Najčešće se javlja u slučaju ponovnog uvođenja glutena nakon oporavka sluznice crijeva. Iznimno je važno prepoznavanje i liječenje refraktorne celijakije jer nepravilno liječena može dovesti do nastanka limfoma. Ako se potvrdi da je bezglutenska prehrana adekvatna, analiza dijagnostičkog postupka potvrdi definitivnu dijagnozu celijakije, a bolesnik i dalje ima simptome bolesti, radi se o refraktornoj celijakiji. Ovaj oblik bolesti češći je kod starijih bolesnika, a može se javiti u dva osnovna oblika. Prvi oblik karakteriziran je ekspanzijom limfocita smještenih u sluznici. Takvi bolesnici obično dobro reagiraju na liječenje kortikosteroidima. Drugi oblik refraktorne celijakije teško se liječi, a vezana je za klonalnu ekspanziju intraepitelijalnih limfocita i može dovesti do nastanka limfoma. Oba oblika u podlozi imaju kroničnu upalu sluznice tankog crijeva koja je vrlo slična stanju sluznice u neliječenoj celijakiji.